Euroliga

Euroliga je natjecanje koje je započelo kao Kup europskih prvaka u košarci u sezoni 1958. a prvog ga je osvojila momčad ASK Riga. Obrazci natjecanja su se znali mijenjati, ali pravilo je bilo da se prvi dio odigra kup-sustavom, a onda bi momčadi koje su prošle taj izlučni dio bile igrale u skupini po dvokružnom liga sustavu. Prve dvije momčadi bi po završetku igrale jednu utakmicu završnice, koja se igrala na unaprijed određenom mjestu. U početku je ovo natjecanje okupljalo prvake europskih država, a lanjskom pobjedniku je bilo omogućeno branjenje naslova iduće godine, tako da je jedna država mogla imati i dva predstavnika. Ta je mogućnost bila ukinuta nakon 1985, baš u razdoblju kad je hrvatska košarka bila na vrhuncu i kad su hrvatski klubovi osvajali naslove europskih prvaka.

Igralo se kup-sustavom, a poslije se dio natjecanja igrao u skupinama te je nazvano Liga prvaka, a početkom devedesetih i Euroliga, od tada u njemu igraju samo najbolji klubovi iz jaćih europskih liga kao što su Italija, Španjolska, Grčka, Turska, Rusija, Srbija i Crna Gora, Francuska, Hrvatska, Izrael, a momčadi iz slabijih liga vremenom se nisu uspijevale probiti u ovo natjecanje te su uglavnom igrali u ostalim eurokupovima, kao što su Kup Radivoja Koraća i Kup Raymonda Saporte (bivši Kup pobjednika kupova). Euroliga je do sezone 1999/2000. bila glavno natjecanje FIBA-e, no tad je nastalo Udruženje europskih profesionalnih klubova i liga (ULEB), te preuzelo Euroligu, te je ona od sezone 2000/01. Euroliga. Te 2000/01. bile su dvije Eurolige: ULEB-ova Euroliga sa 24 kluba i FIBA-ina Suproliga sa 20 klubova. Najpoznatiji klubovi koji su vodili glavnu riječ tijekom povijesti ovog natjecanja su Real Madrid, Varese, Maccabi Tel-Aviv, Barcelona, Virtus (Kinder) Bologna, CSKA Moskva, a od hrvatskih Split, i Cibona dok su ostali sudionici ovog natjecanja bili i Zadar, Zagreb te Cedevita.

Real Madrid

Real Madrid Baloncesto je španjolski košarkaški klub iz Madrida. Osnovan je 1932. godine i najuspješnija je selekcija sportskog društva, uz nogometni klub Real Madrid. Košarkšaka momčad do sada je osvojila 32 naslova španjolskog prvaka, od čega sedam i deset naslova u nizu te je devet puta bila europski prvak. Osvojili su još 25 izdanja španjolskog Kupa Kralja, 4 Kupa pobjednika kupova i isto toliko Interkontinentalnih kupova. Danas je klub član španjolske prve lige i Eurolige.

Trofeji

Međunarodni

• Euroliga / Europska liga / Kup prvaka : 9
  1963./64., 1964./65., 1966./67., 1967./68., 1973./74., 1977./78., 1979./80., 1994./95., 2014./15.
• Eurokup / Europski kup / Kup pobjednika kupova : 4
  1983./84., 1988./89., 1991./92., 1996./97.
• ULEB kup : 1
  2006./2007
• Interkontinentalni kup / Svjetsko klupsko prvenstvo : 5
  1976., 1977., 1978., 1981., 2015.
• Kup Radivoja Koraća : 1
  1987./88.

Domaći

• Liga ACB: 33
  1957, 1958, 1959–60, 1960–61, 1961–62, 1962–63, 1963–64, 1964–65, 1965–66, 1967–68, 1968–69, 1969–70, 1970–71, 1971–72, 1972–73, 1973–74, 1974–75, 1975–76, 1976–77, 1978–79, 1979–80, 1981–82, 1983–84, 1984–85, 1985–86, 1992–93, 1993–94, 1999–2000, 2004–05, 2006–07, 2012–13, 2014–15, 2015–16.
• Copa del Rey de Baloncesto: 27
  1951, 1952, 1954, 1956, 1957, 1960, 1961, 1962, 1965, 1966, 1967, 1970, 1971, 1972, 1973, 1974, 1975, 1977, 1985, 1986, 1989, 1993, 2012, 2014, 2015, 2016, 2017
• Supercopa de España de Baloncesto: 4
  1984–85, 2012, 2013, 2014

KK Cibona

Klub je 24. travnja 1946. osnovan pod imenom Sloboda. U početku je često mijenjao ime (Zagreb, Vihor, Polet), da bi 1950. pristupio SD Lokomotiva i uzeo njihovo ime. Iz Lokomotive istupaju 1975. i uzimaju sponzorsko ime Cibona (prehrambeni koncern koji su činila zagrebačka poduzeća "Kraš", "Franck", "Badel" i "Voće"). Ime samog sponzora dolazi, po jednima od tal. cibo = hrana, a po drugima dobilo je po spoju riječi CI(korija)-BO(mbon)-NA(ranča), a pravo ime dolazi od spojenice iz latinskog "cibus bonus", koje znaći "dobra hrana", po tome je dobio koncern ime. U samom početku promjene imena, zbog mlade ekipe kakva je Cibona bila i prema Mirku Novoselu, koji je bio alfa i omega kluba, kružio je šaljivo značenje imena: C(icibanski) I(nstitut) B(asketskog) O(ca) N(ovosel)A. Ime Cibona toliko se ukorijenilo među navijačima da se održalo i do danas, unatoč činjenici da se prehrambeni koncern po kojem su dobili već poodavno raspao. Klupski nadimak je Vukovi s Tuškanca, jer je tadašnja Lokomotiva prije izgradnje današnje Košarkaške dvorane Dražena Petrovića igrala na igralištu na Tuškancu. Boja dresa im je plava. Navijači im skandiraju "heja-heja cibosi" što je modifikacija originalnog navijanja "heja-heja-lokosi" dok se klub zvao Lokomotiva. Smogovci od 2010. godine intenzivno prate Cibonu što ih čini prvom organiziranom navijačkom skupinom u povijesti kluba. Smogovci su proizašli iz Akcije za spas Cibone, putem koje su se ljubitelji kluba organizirali oko spašavanja posrnulog kluba u financijski izrazito teškom periodu, kada je klub bio pred gašenjem.

Domaći

• Prvenstvo Hrvatske: 1992., 1992./93., 1993./94., 1994./95., 1995./96., 1996./97., 1997./98., 1998./99., 1999/00., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2005./06., 2006./07., 2008./09., 2009./10., 2011./12., 2012./13.
• Hrvatski kup: 1994./95., 1995./96., 1998./99., 2000./01., 2001./02., 2008./09., 2012./13.
• Prvenstvo Jugoslavije: 1981./82., 1983./84., 1984./85.
• Kup Jugoslavije: 1968./1969., 1979./80., 1980./81., 1981./82., 1982./83., 1984./85., 1985./86., 1987./88

Grb Košarkaškog kuba Cibona

Međunarodni

• Kup prvaka: 1984./85., 1985./86.
• Kupa pobjednika kupova: 1981./82., 1986./87.
• Kup Radivoja Koraća: 1972.
• ABA liga: 2013./14.
• Uvodni turnir Eurolige: 2001.

Dražen Petrović

Dražen Petrović je bio jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi. Spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena.

Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje su ga suigrači i gledatelji poštovali jer je i tu momčad ovjenčao trofejima. U tom razdoblju Dražen je bio i vođa jugoslavenske reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse. Tada su glavni igrači kluba bili Clyde Drexler, Terry Porter, Jerome Kersey i Kevin Duckworth. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio na klupi no što je igrao, svoj je izniman talent iskazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg braniča pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley i drugi.

Tragični prekid karijere

Draženov američki uzlet i divljenje koje su kod Amerikanaca izazvale njegove igre prekinula je prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. Smrt „Amadeusa, košarkaškog Mozarta“, odjeknula je kao prava eksplozija u javnosti. Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal, koja je završila s teškim ozljedama mozga; poginuo je samo Dražen koji je u sudaru izletio kroz vjetrobransko staklo. Na početku NBA sezone 1993./1994. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa.